Katun je ljetnje naselje stočara na visokoj planini. Kad se snijeg povuče, porodice iz sela izdižu sa stokom na pašnjake i do jeseni žive u kolibama, gdje se svakog dana muze, pravi sir i kajmak. Mnogi katuni su danas pusti, ali na Sinjajevini, Bjelasici, Komovima i pod Prokletijama neki se i dalje pune svakog ljeta, a nekoliko porodica i eko-katuna prima goste.
Katuni su ljetnja naselja stočara na visokim pašnjacima. Kako se živi na njima, mapa katuna koje možete posjetiti, staze do njih i gdje prenoćiti.

Izdig: selo seli na planinu
Gdje je u selu bilo malo obradive zemlje, živjelo se od stoke, a ljeti je trava bila samo visoko u planini. Zato se svakog proljeća selo selilo gore. Taj polazak sa stokom na ljetnju ispašu zove se izdig. Kod Kuča je datum izdiga nekad određivao plemenski zbor, a Đurđevdan, 6. maj, slavi se kao čobanski praznik. Stoka je na planini ostajala do jeseni, a porodica s njom.
Na Komovima su Kuči, Vasojevići i Bratonožići podizali katune još od srednjeg vijeka. Planina je bila zajednička svojina plemena, a ispaša podijeljena običajnim pravom i jasnim granicama.

Koliba, tor, planinka i trpeza
Katun se pravio na proplanku, blizu izvora, zaklonjen od vjetra i lavina. Koliba je obično imala dva dijela: u jednom ognjište i ležaj, u drugom mlijeko i sir. Oko koliba su torovi i staje, a na Durmitoru i savardaci, kolibe sa strmim krovom do zemlje. Kod Kuča se katunske kolibe zovu glade i zbijene su jedna uz drugu, da što više trave ostane za stoku.
Glavni posao vodila je planinka, domaćica katuna: muža, sir, kajmak i maslo, koji su se kasnije prodavali u dolini. Na trpezi su kačamak i cicvara od kukuruznog brašna sa sirom i kajmakom, a hljeb, pite i jagnjetina peku se ispod sača. U Vasojevićima se od ovčijeg mlijeka pravi jardum, najbolji poslije Ilindana, 2. avgusta, kad je ispaša najbogatija. Više o tome u vodiču Seoska trpeza.

Gdje su katuni danas
Sinjajevina je najviša crnogorska visoravan s pašnjacima, prosječno na 1.600 metara, i na njoj se stoka i danas čuva po katunima. Na Bjelasici su Vranjak i Goleš, na granici Nacionalnog parka Biogradska gora, a na Komovima Štavna i Varda. Pod Prokletijama porodice iz Plava i Berana svako ljeto izdižu na Čakor i Mokru, a Kaludarske kape kod Berana, prema brošuri Nacionalne turističke organizacije, i danas su katun sa najviše porodica i stoke. Na Durmitoru i Pivskoj planini katuni su nastajali u dolovima iznad sela.
Mnogi su ipak pusti. Ivan Laković je samo na Kučkoj planini popisao oko 200 katuna, a danas se puni tek dio njih. Na mapi ispod su katuni koje možete posjetiti, sa stazama i mjestima za noćenje.
Da li ste znali?
Kod Kuča se katunske kolibe zovu glade, a samo na Kučkoj planini Ivan Laković je popisao oko 200 katuna.

Na katun pješke
Do mnogih katuna vodi makadam, ali najljepše se stiže pješke. Lake ture: od Štavne do katuna Varda na Komovima (3,9 km, uz Vladovu česmu) i od Cecuna do katuna Ćeransko (2,7 km). U Nacionalnom parku Prokletije iz Grbaje se ide do katuna Popadija (5,6 km, umjereno). Za iskusne je uspon iz Stabne preko Stabanskog katuna do Velikog Vitoa na Pivskoj planini (8,3 km, 1.364 m uspona), a za višednevne ture rute Katun Road na Bjelasici.

Posjeta i noćenje
Katuni rade od juna do septembra, a većina onih koji primaju goste otvorena je u julu i avgustu. Pozovite domaćina nekoliko dana ranije i pitajte za put: do većine se stiže makadamom, a signal je slab. Noćenje nude eko-katuni i porodična domaćinstva, od kreveta u kolibi do mjesta za šator. Pregled po planinama je u vodiču Eko-smještaj: katuni, kolibe i seoska imanja, a ponude etno sela i katuna na našoj booking platformi su u kategoriji Etno sela.












