Bokokotorski zaliv automKrug od Kotora preko trajekta i Perasta

Ulazite u Muo, staro ribarsko mjesto u podnožju Vrmca, preko puta Kotora. Ime dolazi od riječi mul, što znači pristanište. Dok su susjedni Prčanj i Dobrota živjeli od velikih brodova, ovdje se živjelo od ribe i od barki koje su ljude prevozile preko zaliva. Iz Mula je i blaženi Gracija. Rođen je ovdje hiljadu četiristo trideset osme. Kao mladić je ribario i plovio, a zatim je stupio u red augustinaca. Umro je u Veneciji hiljadu petsto osme, i Crkva ga je proglasila blaženim. Hiljadu osamsto desete njegovo tijelo je brodom vraćeno u rodni Muo. Mještani su mu podigli novu crkvu, Pomoćnice kršćana, i posvetili je hiljadu osamsto šezdeset četvrte. U njoj blaženi Gracija i danas počiva, u srebrnom sarkofagu. Krajem devetnaestog vijeka u Mulu je osnovano pjevačko društvo Zvonimir. Hiljadu devetsto sedme ovdje je otvorena fabrika za preradu ribe, koja je zaposlila i muškarce i žene iz mjesta. Put kroz Muo je uzak, pa vozite polako. Ako želite da obiđete crkvu, parkirajte samo gdje je dozvoljeno. Suvozač neka pogleda preko vode: naspram vas su bedemi Kotora i tvrđava Svetog Ivana.

Pred vama je Prčanj. Iznad krovova, na padini Vrmca, diže se Bogorodičin hram, crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. To je najveća katolička crkva u Boki. Projektovao ju je venecijanski arhitekta Bernardino Makaruci. Gradnja je počela hiljadu sedamsto osamdeset devete, a završena je tek hiljadu devetsto devete, poslije duge pauze. Prčanjski brodovlasnici obavezali su se da daju polovinu zarade i da besplatno dovezu bijeli kamen s Korčule. Odakle toliki novac u malom mjestu? Prčanj je bio mjesto pomoraca. Krajem šesnaestog vijeka mletačke vlasti su primijetile da prčanjski mornari stižu do Venecije brže od državnih brodova, pa im je povjerena državna pošta. Uz obalu se i danas nižu kamene kuće kapetanskih porodica, odvojene vrtovima i maslinjacima. Iz Prčanja je i kapetan Ivo Visin. Od hiljadu osamsto pedeset druge do hiljadu osamsto pedeset devete oplovio je svijet na jedrenjaku Splendido, s posadom od jedanaest ljudi. Počasna zastava koju je za to dobio čuva se u Prčanju, a njegova bista stoji uz hram. Uz glavni put je i palata Tre sorele, ili Tri sestre. Legenda kaže da su tri sestre voljele istog čovjeka, kapetana iz Herceg Novog. Ta legenda je danas zaštićena kao nematerijalno kulturno nasljeđe. Do crkve vodi široko stepenište s rive. Ljeti je parking uz obalu rijedak, pa je jutro najbolje vrijeme.

Prolazite kroz Stoliv. Mjesto ima dva dijela. Donji Stoliv je uz more, a Gornji Stoliv je visoko iznad vas, u kestenovoj šumi, na dvjesta do dvjesta četrdeset metara nadmorske visine. Do njega vodi stara kamena staza. Gore danas živi svega dvadesetak ljudi, a selom dominira crkva Svetog Ilije. U sedamnaestom i osamnaestom vijeku stanovnici su se spuštali na obalu, u novo selo. Donji Stoliv je hiljadu sedamsto dvadeset prve dobio status pomorskog mjesta, i ovdje su, kao u Prčanju, živjeli kapetani i mornari. Prema mjesnom predanju, upravo su pomorci donijeli kamelije s Dalekog istoka. Blaga klima im prija, pa Stoliv svakog proljeća slavi Feštu kamelija, s izložbom cvijeća, koncertima i balom. Na samom rtu u Donjem Stolivu je mala crkva Svetog Bazilija, s freskama s kraja petnaestog vijeka. Na njima su sveci istočne i zapadne crkve, s natpisima na ćirilici i latinici. Preko vode, na suprotnoj obali, je Perast. Tamo ćemo stići u drugom dijelu ture.

Približavate se Lepetanima i najužem dijelu zaliva, tjesnacu Verige. Na rtu je mala utvrđena crkva Gospe od Anđela. Na njenim zidovima su uklesane godine hiljadu petsto osamdeset peta i hiljadu šesto pedeset četvrta. Smatra se da su to godine obnove; tada su oko crkve podignuti zidovi s puškarnicama. Predanje kaže da ju je zavjetovao pomorac kome je oluja poštedjela brod pun pirinča. Lepetane su ime dobile po peraškoj porodici Lepetan, koja je ovdje imala posjede. Do sredine dvadesetog vijeka ovdje je radio kamenolom crvenog kamena, kojim su popločane terase i trgovi širom Boke. Malo dalje je pristanište trajekta za Kamenare. Karta za automobil je pet eura i plaća se prije ukrcavanja. Može se kupiti i unaprijed, preko interneta. Pješaci i biciklisti prelaze besplatno. Ljeti, posebno vikendom, red zna da traje i više od pola sata. Ipak, trajekt skraćuje put od Budve do Herceg Novog za dvadesetak kilometara. Ako želite da svratite u Tivat i Porto Montenegro, nastavite pored trajekta pravo, oko četiri kilometra. Na trajekt se vraćate istim putem.

Ulazite u Tivat. Ispred vas je Porto Montenegro, marina za jahte. Na ovom mjestu je hiljadu osamsto osamdeset devete Austrougarska osnovala Arsenal, jednu od najvećih pomorskih baza na Jadranu. Ovdje su se popravljali i opremali brodovi i podmornice, najprije austrougarske i njemačke, a kasnije jugoslovenske. Poslije Drugog svjetskog rata brodogradilište je radilo pod imenom Sava Kovačević. Kada je vojska otišla, prostor Arsenala pretvoren je u marinu sa stanovima, restoranima i šetalištem. U nekadašnjoj pilani Arsenala danas je Zbirka pomorskog nasljeđa, s više od tri stotine eksponata. Među eksponatima su oprema austrougarskih brodova i stare industrijske mašine iz Arsenala. Uz zbirku je izložena podmornica Heroj, nekadašnji ponos jugoslovenske ratne mornarice. Ako vam treba pauza za kafu ili ručak, ovo je dobro mjesto. Parking u Tivtu se uglavnom naplaćuje, po zonama. Kada krenete dalje, vratite se istim putem do trajekta u Lepetanima. Sljedeća priča počinje kada trajekt bude nasred tjesnaca.

Sada ste na trajektu, na ulazu u Verige, najuži dio Bokokotorskog zaliva. Tjesnac je dug oko dva kilometra i trista metara, a na najužem mjestu širok je samo oko trista četrdeset metara. Spaja Tivatski zaliv s unutrašnjim zalivima, Risanskim i Kotorskim, kroz koje vozimo do kraja ture. Verige znači lanci. Po predanju, tjesnac je nekada bio zatvaran lancima, razapetim od obale do obale, da neprijateljski brodovi ne bi prošli prema Kotoru. Izvori se ne slažu kada je to bilo, pa to shvatite kao priču, a ne kao datum. Trajektnu liniju drži Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom, s flotom od osam trajekata. Ljeti trajekti plove na svakih petnaest do dvadeset minuta, danju i noću. Zimi idu na dvadeset minuta, od šest ujutru do ponoći, a noću rjeđe. Kraj vas, kroz tjesnac, prolaze i kruzeri na putu za Kotor. Prema sjeveru, Verige vode prema Perastu. Tim pravcem nastavljamo, ali kopnom. Na trajektu slušajte uputstva posade.

Vozite uz obalu Verige prema Kostanjici, malom mjestu od stotinak stanovnika. Ovdje tjesnac završava, i ispred vas se otvara unutrašnji dio zaliva. Pogled prepustite suvozaču. Na vodi pred Perastom su dva ostrva. Ono s crkvom pod kupolom je Gospa od Škrpjela. Napravljeno je ljudskom rukom. Na podvodnoj hridi, koju ovdje zovu škrpjel, Peraštani su vjekovima nasipali kamen i potapali stare brodove, dok nije nastalo ostrvo dovoljno veliko za crkvu. Po predanju, sve je počelo dvadeset drugog jula hiljadu četiristo pedeset druge, kada su peraški ribari na toj hridi našli ikonu Bogorodice. Običaj i danas živi: svake godine, dvadeset drugog jula u suton, Peraštani iz barki bacaju kamenje oko ostrva. Taj događaj se zove fašinada. U crkvi su zavjetni darovi pomoraca, više od dvije hiljade srebrnih pločica i šezdeset osam slika baroknog slikara Tripa Kokolje. Drugo ostrvo, obraslo čempresima, je Sveti Đorđe, sa starim benediktinskim samostanom. Iza ostrva, na obali, je Perast. Do njega ćemo stići obilaskom oko Risanskog zaliva, za oko pola sata. Ako želite fotografiju, stanite samo na proširenju uz more, nikako na krivini ili na sredini puta.

Ulazite u Morinj. S padina Orjena ovdje izbijaju brojni izvori, a potoci teku kroz selo do mora. Zato je more uz obalu primjetno hladnije nego u ostatku zaliva, i vrlo bistro. Na jednom od tih potoka su Ćatovića mlini, stari kameni mlinovi koji su u vlasništvu porodice Ćatović više od dvjesta godina. Danas je u njima poznata konoba s ribom i plodovima mora. Ljeti je bolje unaprijed rezervisati sto. Iznad obale je Gornji Morinj, staro kameno selo do kojeg vodi strma kaldrma. Dolje, uz put, je plaža s parkingom, ako poželite da se okupate. Kada nastavite prema Risnu, proći ćete kroz Lipce. Iznad tog sela, pod jednom stijenom, sačuvan je praistorijski crtež: scena lova, s jelenima i konjanicima, naslikana bijelom bojom. Smatra se najstarijim crtežom te vrste u Crnoj Gori. Do njega se ide pješice, pa se o stazi raspitajte prije polaska. Iznad vas su Krivošije, visoravan koja spada u najkišovitije krajeve Evrope. Zato u ovom dijelu zaliva ima toliko vode.

Ulazite u Risan, najstarije naselje u Boki. U antičko doba zvao se Rizon i bio je utvrđeni grad Ilira. Po njemu se u antici cijeli zaliv zvao Rizonski. Po predanju, ovdje se, pred rimskom vojskom, sklonila ilirska kraljica Teuta, u trećem vijeku prije nove ere. Pod Rimom je grad cvjetao, naročito u prvom i drugom vijeku. Iz tog vremena sačuvani su podni mozaici jedne gradske vile iz drugog vijeka. Nalaze se uz glavni put, na izlazu iz grada prema Perastu, i obilježeni su kao Rimski mozaici. Najpoznatiji mozaik prikazuje Hipnosa, grčkog boga sna: polunagog mladića s krilima, koji spava poluležeći, prekrštenih nogu. Nalazi se u prostoriji za koju se smatra da je bila spavaća soba. Ostale podove pokrivaju geometrijski uzorci u bijeloj, zelenoj, plavoj, crvenoj i crnoj boji. Ostaci vile otkriveni su hiljadu devetsto tridesete. Kompleks je mali i obilazak traje kratko. Radno vrijeme i cijenu ulaznice provjerite na licu mjesta. Poslije velikih kiša, kod Risna iz stijene izbija vodopad Sopot, jedan od izvora koji hrane ovaj dio zaliva.

Približavate se Perastu. Ovo je stanica na kojoj vrijedi izaći iz automobila. Kroz Perast se ide pješice, pa automobil ostavite na jednom od parkinga na ulazu u mjesto. Parking se plaća, a ljeti se brzo popuni. U mletačko doba Perast je bio grad kapetana i brodovlasnika. Uz obalu se niže red baroknih palata, a nad trgom se diže zvonik crkve Svetog Nikole, visok pedeset pet metara. Peraštani su bili čuvari zaliva. Hiljadu šesto pedeset četvrte odbili su veliki turski napad. Tu pobjedu Perast i danas slavi svakog petnaestog maja, gađanjem kokota. Ovdje se učilo i pomorstvo. Krajem sedamnaestog vijeka peraški kapetan Marko Martinović podučavao je plovidbi mlade ruske plemiće, koje je poslao car Petar Veliki. S rive polaze barke za Gospu od Škrpjela. Vožnja traje nekoliko minuta, a cijenu dogovorite prije ukrcavanja. Za šetnju kroz Perast Travel to Montenegro ima poseban audio vodič; naći ćete ga na našem sajtu. Ovaj vodič nastavlja kada ponovo sjednete za volan.

Ulazite u Orahovac, na samom sjevernom kraju Kotorskog zaliva. Prema mjesnom predanju, ime je dobio po orasima, kojih je ovdje nekada bilo mnogo; mještani su ih nosili na pijace po primorju. U kotorskim arhivskim spisima Orahovac se pominje već hiljadu trista devedeset devete. Početkom sedamnaestog vijeka imao je osamdeset kuća, a sredinom devetnaestog više od hiljadu stanovnika. Odavde se otvara pogled niz cijeli Kotorski zaliv. Na njegovom dnu, pod strmim liticama, je Kotor, a iznad njega padine Lovćena. Desno, preko vode, je poluostrvo Vrmac, s Prčanjem i Mulom, kroz koje ste prošli na početku. Iznad sela su Orahovačke grede. Pod njima izvire rijeka Ljuta, do koje stižete za minut-dva. Ljuta odvaja Orahovac od Dobrote. U Orahovcu je i mala plaža uz sam put. Mjesta za parkiranje je malo, pa ljeti stanite samo tamo gdje je dozvoljeno.

Ovo je Ljuta. Rijeka po kojoj je mjesto dobilo ime izvire pod stijenama i poslije sasvim kratkog toka ulazi u more. Na njoj su nekada radili mlinovi. U jednom starom mlinu danas je restoran Stari mlini, koji vodi porodica Đurić. U središtu mjesta, na ograđenom kamenom platou uz more, je barokna crkva Svetog Petra. Gradnja je počela oko hiljadu sedamsto, a završena je hiljadu sedamsto osamdesete. Kamen su mještani pomorci dovozili s Korčule, kao i za Bogorodičin hram u Prčanju. Raspored crkve podsjeća na Gospu od Škrpjela, koja joj je najvjerovatnije bila uzor. Dvije oltarne slike djelo su mletačkog slikara Fonte Basa. Na sjevernom oltaru je Bogorodica okovana srebrom, koju mještani posebno poštuju od hiljadu osamsto pedeset pete, od zavjeta datog u vrijeme kolere. Od Ljute počinje Dobrota, dugo naselje kapetanskih kuća koje se uz obalu proteže sve do Kotora.

Prolazite kroz Dobrotu. Naselje se proteže oko sedam kilometara, od Ljute do Kotora. U kotorskim spisima pominje se već hiljadu dvjesta šezdesete, a hiljadu sedamsto sedamnaeste dobila je status pomorskog naselja. Dobrota je bila mjesto pomoraca. Početkom devetnaestog vijeka imala je trideset pet brodova i četiristo četrdeset tri člana posade, i bila je vodeće brodarsko mjesto u Boki. Moć su držale stare dobrotske porodice: Radimiri, Dabinovići, Tripkovići, Ivanovići, Radoničići, Miloševići i drugi. Njihove palate i danas stoje uz obalu, okrenute moru. Ispred vas je crkva Svetog Eustahija, sa zvonikom. Sagrađena je hiljadu sedamsto sedamdeset treće. U njoj se čuva zbirka čuvene dobrotske čipke iz sedamnaestog i osamnaestog vijeka. Napoleonovi ratovi i pomorska blokada prekinuli su zlatno doba dobrotskog brodarstva. Uz obalu i danas vodi šetalište do Kotora, dugo nekoliko kilometara, ako poslije vožnje poželite da ga prođete pješice.