Stari grad Budva i CitadelaŠetnja od nekropole do Mogrena

Stojite pred ostacima antičke nekropole, gradskog groblja iz vremena Grka i Rimljana. Otkrivena je slučajno, od hiljadu devetsto trideset šeste do hiljadu devetsto trideset osme godine, dok su se kopali temelji za hotel Avala, ovdje pored vas. Istraživanja su nastavljena pedesetih godina, a najviše poslije zemljotresa hiljadu devetsto sedamdeset devete. Otkriveno je oko četiristo pedeset grobova. Najstariji su iz helenističkog doba, iz četvrtog vijeka prije nove ere, a najmlađi iz ranog vizantijskog vremena. U njima su bili zlatni i srebrni nakit, staklo, keramika i oružje. Dio nalaza čuva Muzej grada Budve, a dio je završio u muzejima na Cetinju, u Beogradu, Zagrebu i Splitu. Često ćete čuti da je Budva stara dvije i po hiljade godina. Ta brojka dolazi iz pisanih izvora: grčki pisci pominju Budvu kao grad Ilirije, a Turistička organizacija Budve navodi Sofokla, iz petog vijeka prije nove ere. Legenda kaže da je grad osnovao Kadmo, osnivač grčke Tebe, koji je ovdje stigao na zaprezi s volovima. Otud bi, po predanju, bilo i ime, jer se vo na grčkom kaže bus. Groblje pred vama je opipljiv dokaz da su ljudi ovdje živjeli i sahranjivali svoje najmanje dvije hiljade i četiristo godina.

Ovo su glavna gradska vrata, na italijanskom Porta di Terra Ferma, kopnena vrata. Kroz njih se sa kopna ulazilo u grad na malom poluostrvu. Pogledajte iznad luka. Tu su uzidana dva grba. Niži je srednjovjekovni grb Budve: štit sa tri zvijezde sa po osam krakova. Još više, pri vrhu zida, je osmatračnica, a ispod nje reljef krilatog lava. To je lav svetog Marka, znak Mletačke republike, koja je Budvom vladala od hiljadu četiristo četrdeset druge do hiljadu sedamsto devedeset sedme godine. Prvobitna vrata nisu bila baš ovdje, nego desetak metara sjevernije. Ispred njih je stajala niska polukružna kula, u kojoj se ostavljalo oružje prije ulaska u grad. Austrijanci su je srušili hiljadu osamsto šezdeset sedme i otvorili ovaj ulaz. Običaj sa oružjem ipak nije nestao: iznad vrata, sa unutrašnje strane, uređena je oružarnica. Kada prođete kroz kapiju, okrenite se. U niši iznad prolaza je mozaička ikona Bogorodice, zaštitnice grada. Pored nje se nekada svake noći palilo kandilo.

Ovo je Trg pjesnika. Ljeti je jedna od pozornica festivala Grad teatar, koji od hiljadu devetsto osamdeset sedme svake godine pretvara Stari grad u scenu. Ta godina nije slučajna. Petnaestog aprila hiljadu devetsto sedamdeset devete, malo poslije sedam ujutru, crnogorsko primorje pogodio je zemljotres jačine šest zarez devet. U Crnoj Gori je poginula sto jedna osoba. Stari grad Budva bio je teško razoren. Od oko četiristo zgrada samo osam je ostalo neoštećeno. Popucale su i zidine i kule. Obnova je trajala do hiljadu devetsto osamdeset sedme. Kuće su vraćene u prvobitni oblik, kamen po kamen. Novac je dijelom dolazio iz cijele tadašnje Jugoslavije: zaposleni su deset godina izdvajali po jedan odsto plate za obnovu. Zemljotres je otkrio i nešto mnogo starije. Tokom radova pronađeni su ostaci masivnog bedema i gradske kapije, zidani ogromnim kamenim blokovima. Datuju se u četvrti vijek prije nove ere. To su najstariji zidovi Budve. Njihovi stubovi, piloni, vide se i danas, sa galerije u prizemlju jednog lokala u Njegoševoj ulici, kojom ste upravo došli.

Pred vama je Muzej grada Budve, sa arheološkom i etnografskom zbirkom. Zgrada je iz ranog devetnaestog vijeka. Iznad ulaza je grb sa lisicom i godinom hiljadu osamsto dvadeset peta. Poslije zemljotresa ispod kuće je pronađen rimski pločnik. Unutra je dio onoga što je izašlo iz nekropole koju ste vidjeli na početku. Arheološka zbirka ima više od hiljadu i dvjesta predmeta, od petog vijeka prije nove ere do srednjeg vijeka: helenističko zlato, posude, staklo, srebrno posuđe i alat. Ilirski, grčki, rimski, vizantijski i slovenski tragovi sa istog mjesta. Ako uđete, potražite zlatne naušnice i broš sa orlom koji u kandžama nosi dječaka. Povezuju se sa mitom o Zevsu, koji se pretvorio u orla i odnio mladića Ganimeda na Olimp. Muzej čuva i rimski mozaik, za koji se pretpostavlja da je iz drugog vijeka nove ere. I on je pronađen slučajno, krajem tridesetih godina, pri gradnji starog hotela Avala. Etnografska zbirka je na trećem spratu, sa predmetima iz ovog kraja od osamnaestog do početka dvadesetog vijeka. Ulaz se plaća, a radno vrijeme provjerite na vratima.

Ovo su Vrata od Pizane, u sjevernom bedemu. Vode ka marini. Na sjevernom bedemu su troje vrata: Gvozdena vrata, koja su vodila u austrijsku vojnu bolnicu, Vrata od Pizane i vrata kod Kapetanije. U istočnom bedemu je i uzana Pizanela, kroz koju se nekada izbacivao otpad. Bedemi oko grada dugi su oko osamsto sedamdeset pet metara i visoki oko dvanaest. U njima se čitaju slojevi: rimski i vizantijski, srednjovjekovni, mletački i austrougarski. Zidine su postojale već u devetom vijeku. Veliki zemljotres hiljadu šesto šezdeset sedme ih je srušio, a nove su podignute na starim temeljima. Na uglovima su bastioni. Bastion Gradenigo, na spoju zapadnog i sjevernog zida, nastao je hiljadu četiristo devedeset osme, kada su Mlečani obzidali srednjovjekovnu kulu. Na sjeveroistoku je bastion Repeno, odakle se kontrolisao ulaz u budvanski zaliv. Na jugozapadu je Murava, koja je hiljadu devetsto sedamdeset devete potpuno napukla, a zatim je vraćena u prvobitni oblik. Po zidinama se može prošetati. Ulaz je kod Citadele, na jugu grada, i naplaćuje se posebno.

Pred vama je pravoslavna crkva Svete Trojice. Ovaj trg između crkava ljeti je glavna pozornica Grada teatra. Crkva je mlada u odnosu na susjede. Dok je Budvom vladala Venecija, prevlast je imala katolička crkva. Kada je Mletačka republika propala, hiljadu sedamsto devedeset sedme, pravoslavni Budvani zatražili su svoju crkvu u gradu. Uz zalaganje crnogorskog vladike, nova austrijska vlast je to dozvolila. Gradnja je trajala od hiljadu sedamsto devedeset osme do hiljadu osamsto četvrte. Pogledajte fasadu. Gore je zvonik na preslicu, sa tri zvona, iza njega je kupola, a iznad zapadnih vrata kamena rozeta. Unutra je ikonostas grčkog slikara Nauma Zetirija, sa ostrva Milos, iz hiljadu osamsto trideset šeste. Njegov potpis je ispod predstave Raspeća. Na ikonama se miješaju venecijanski i vizantijski uticaji. U porti, na sjeverozapadnoj strani, je grob Stefana Mitrova Ljubiše, pisca i političara rođenog u Budvi. Kritičari su ga zvali Njegošem u prozi, zbog pripovijedaka o ljudima i prošlosti ovog kraja.

Ovo je katolička crkva Svetog Ivana Krstitelja. Po predanju, prva crkva na ovom mjestu podignuta je u sedmom vijeku, kada je primorje bilo pod Vizantijom. U devetom vijeku, sa dolaskom benediktinaca, postala je gradska katedrala. Bila je sjedište budvanske biskupije sve do hiljadu osamsto dvadeset osme, kada je biskupija ukinuta. Ono što danas vidite uglavnom je obnova poslije zemljotresa hiljadu šesto šezdeset sedme. Visoki zvonik, koji se vidi iz cijelog grada, podignut je hiljadu osamsto šezdeset sedme. Uz crkvu je zgrada nekadašnjeg biskupskog dvora. Unutra se čuva ikona Bogorodice sa Hristom, koju zovu Budvanska Gospa ili Velika Panagija. Vjerovalo se da štiti grad od kuge i od gusara. Dugo je stajala u crkvi Santa Maria in Punta, a ovamo je prenesena hiljadu osamsto pete. Oltarni zid je mozaik od muranskog stakla, površine četrdeset kvadratnih metara, rad hrvatskog slikara Iva Dulčića. I tlo ispod vas je staro. Ispod trga su ostaci rimskih termi, javnih kupatila, pronađeni sredinom osamdesetih. Još nisu otvoreni za posjetioce. Odmah uz crkvu nađeni su zidovi ranohrišćanske bazilike iz petog ili šestog vijeka.

Na samom rtu, na stijeni nad morom, stoji Santa Maria in Punta, Sveta Marija na rtu. To je najstarija crkva u Starom gradu. Gradnja je počela u devetom vijeku, kada su na budvansko primorje došli benediktinci. U crkvu je ugrađena ploča sa uklesanom godinom osamsto četrdeset. Stručnjaci se još spore koliko je ta ploča pouzdana. Po istoriji grada, samo godinu kasnije, osamsto četrdeset prve, Saraceni su sa mora opustošili Budvu. Kasnije su manastir preuzeli franjevci. Ovdje je radila najstarija budvanska škola, a monasi su prepisivali grčke i latinske pisce. Crkva je mnogo puta rušena i obnavljana, pa na njoj vidite romaniku, gotiku i barok zajedno. Danas se u njoj priređuju izložbe i koncerti. Mala crkva do nje je Sveti Sava Osvećeni. Nije posvećena srpskom svetitelju, nego monahu iz Kapadokije, nekadašnjem zaštitniku Budve. Na ploči unutra piše da je osnovana hiljadu sto četrnaeste. Zidana je u naizmjeničnim redovima bijelog i ružičastog kamena, a unutra su blijedi tragovi fresaka iz dvanaestog vijeka.

Ovo je Citadela, na najvišoj tački Starog grada. Nekada se zvala Kaštel, ili tvrđava Svete Marije. Odavde gradske zidine počinju i ovdje se završavaju. Ovo mjesto utvrđivano je mnogo prije srednjeg vijeka. Prema istraživanjima, ovdje je postojalo utvrđenje još prije Grka, a u helenističko doba ovo je bila akropolj antičke Budve. Sama tvrđava prvi put se pominje hiljadu četiristo dvadeset pete. Neko vrijeme ovdje je bilo i sjedište zetskog mitropolita. Ono što danas vidite je mješavina epoha: srednjovjekovna kula, mletački bastioni i austrougarska kasarna iz devetnaestog vijeka. Kada su je Austrijanci pregrađivali, srušili su malu crkvu Santa Maria in Castio. Dio njenog južnog zida, sa tragovima maltera od fresaka, vidi se i danas. Zemljotres hiljadu devetsto sedamdeset devete teško je oštetio i tvrđavu. Poslije obnove, Citadela je godinama bila scena Grada teatra. Danas je u privatnom vlasništvu. Unutra su mala muzejska postavka, biblioteka sa starim knjigama i restoran, a sa terase se vidi ostrvo Sveti Nikola. Ulaz se plaća; cijenu i radno vrijeme provjerite na ulazu.

Na stijeni pred vama stoji bronzana djevojka u plesnom pokretu. Zovu je Balerina, Plesačica ili samo Djevojka, i postala je jedan od najfotografisanijih prizora u Budvi. Autor je beogradski vajar Gradimir Aleksić. Kip prati staru lokalnu priču. Djevojka je bila vjerena za mornara, koji je otplovio daleko da zaradi za njihov zajednički život. Nije se vratio. Ona mu je ostala vjerna i svakog jutra dolazila je na ovu stijenu da gleda more. Zato je okrenuta pučini, a ne gradu. Pogledajte sada nazad, prema zidinama. Plaža uz sam bedem zove se Ričardova glava. Ime je dobila po američkom glumcu Ričardu Vidmarku, koji je u Budvi snimao film Dugi brodovi. Staza na kojoj stojite vodi od hotela Avala do plaže Mogren i duga je oko trista pedeset metara. Usječena je u stijene iznad mora. Za jakog juga i velikih talasa nije bezbjedna, i tada se zatvara. Držite se ograde i pazite na djecu.

Pogledajte nazad, preko zaliva. Desno od zidina Starog grada, na pučini, je ostrvo Sveti Nikola. Od Budve ga dijeli manje od kilometra mora. Ime je dobilo po maloj crkvi Svetog Nikole, koja stoji na ostrvu. Budvani ga zovu i Havaji. Na ostrvu su tri plaže, a ljeti do njega voze brodići iz budvanske marine. Ispred vas, iza stijena, je Mogren. To su dvije plaže, spojene kratkim tunelom kroz stijenu. Po predanju, ime je dobio po španskom moreplovcu Mogriniju. Njegov brod se ovdje razbio, on se spasio i iz zahvalnosti podigao kapelu svom zaštitniku, svetom Antunu. Sa ovog mjesta vidi se gotovo cijela šetnja koju ste prošli: zidine iza kojih je antičko groblje, glavna vrata, zvonik Svetog Ivana, crkve na rtu i Citadela na stijeni nad morom. Budvu su vjekovima rušili osvajači i zemljotresi, a stanovnici su je svaki put iznova gradili na istom mjestu.